Bijele (1335) i Samarske stijene (1294)
Glasovite Bijele i Samarske stijene smještene su u središnjem dijelu planinske skupine Velike Kapele koju izgrađuju tri usporedna planinska niza, a Bijele i Samarske stijene pripadaju srednjem planinskom nizu. Taj planinski niz započinje upravo u Mrkoplju Čelimbašom (1089 m), nastavlja se preko Velike i Male crne kose (1223 m i 1163 m), na Samarske (1294 m) i Bijele stijene (1335 m), a zatim ide dalje preko Velike Javornice (1375 m) koja je najviša točka toga niza. Zbog iskonske očuvane prirode i teške pristupačnosti, Stijene su proglašene 1985. godine strogim rezervatom.Prostiru se na površini 1175 hektara, a samo manji dio, oko 35 hektara, pripada Karlovačkoj županiji.
Samarske stijene sastoje se od dvadesetak izdvojenih kamenih skupina. Stjenoviti oblici - stijene, tornjevi, manji hrbati izbrazdani pukotinama i žljebovima, oblikovani su u uslojenim jurskim vapnencima. Između stijena prostire se labirint ponikava. Za planinare je u Samarskim stijenama uređena planinarska brvnara - sklonište na neobičnoj i zanimljivoj lokaciji u polušpilji pod previjesnom stijenom pa je zaštićeno od vremenskih neprilika.
Prilaz Bijelim i Samarskim stijenama je šumskom makadamskom cestom iz mrkopaljskog Vojnog Tuka preko Matić poljane i dalje do Mlečikovog luga odakle se odvaja planinarska staza za Samarske stijene. Dva kilometra dalje odvaja se i staza za Bijele stijene. Cesta vodi dalje prema Jasenku pa je moguće stići i s te strane. Nije potrebno posebno isticati da je priroda u strogom rezervatu potpuno zaštićena. Nije ju dopušteno oštećivati niti ugrožavati na bilo koji način. Posjetitelj se treba strogo držati označenih planinarskih staza i samo uživati u prirodnim ljepotama.

Burni Bitoraj (1385 m)
Smješten na stjecištu planinarskih putova, ali i raznolikih klimatskih utjecaja Burni Bitoraj je predložen za zaštitu zbog brojnih prirodnih ljepota i vrijednosti kao značajni krajobraz. Najveći broj tih prirodnih vrednota skupljen je upravo na vršnom dijelu planine. Tu pored snažnih vjetrova, za vrijeme čijeg se puhanja često oko vrha oblikuje kapa oblaka, vladaju krški oblici - stjenoviti bijeli kukovi
i kameni blokovi, škrape i ponikve, duboke jame snježnice; sav je taj kameni svijet u stalnoj borbi s bujnim šumskim svijetom, iznad kojeg stijene tek neznatno izviruju. Ali i to je dovoljno da posjetitelju podari nezaboravan doživljaj širokih vidika na šumska i planinska prostranstva Gorskog kotara sve do Učke.
U ponikvastim terenima Bitoraja krije se nekoliko jama snježnica u kojima se zadržava vječni snijeg. Najzanimljivija je jama snježnica oblika dubokog kotla s okomitim stranama izbrazdanim s desetak prirodnih žljebova nastalih erozijom vode u vapnencu. Vrlo živopisni opis silaska na vječni snijeg te jame i uspona na vrh Bitoraja 25. kolovoza 1884. godine, zanimljivo je i danas pročitati u poznatoj putopisnoj knjizi "Gorski kotar" znamenitog prirodoslovca Dragutina Hirca. Toga dana, pred gotovo 120 godina, bila je temperatura u jami snježnici 3,10 C) , a na vrhu ponikve 14,10 C).Pri polasku na vrh Bitoraja danas je moguće odabrati neki od brojnih putova, a noćiti se može u planinarskom skloništu "Bitorajka" koje je 20-ak minuta hoda udaljeno od vrha Bitoraja.

Bjelolasica (1534 m)

Bjelolasica je izduženi planinski hrbat koji izviruje iz sklopljene i guste šumske vegetacije. Na vršnom dijelu hrpta, ako ga se gleda primjerice sa zapada, tj. s obližnje Vrbovske poljane, ističu se tri manja travnata vrha na čijim je padinama vidljiva i poneka stijena, a četvrti vrh gledan iz ovoga kuta odlikuje se tamnijom zelenom bojom zbog obraslosti klekovinom bora krivulja (Pinus mugo). Najviši vrh je stožac Kule (1534 m), a to je ujedno i najviši vrh Velike Kapele, ali i cijeloga Gorskog kotara. Zimi se na grebenu Bjelolasice, bjelasa snijeg, pa odatle vjerojatno potječe i ime ovoj zanimljivoj planini. Sam vršni dio grebena Bjelolasice, između vrhova, je ponešto zaravnjen, pa se tu našlo mjesta čak i za nogometno igralište.

Pristup području Bjelolasice moguć je iz Begova Razdolja, gdje se može boraviti u hotelu "Jastreb", a u samom budućem parku prirode nalazi se planinarski dom na Jančarici i planinarsko sklonište Jakoba Mihelčića neposredno pod hrptom Bjelolasice. Budući park prirode proteže se dijelom i u Karlovačku županiju gdje je smješten Zimski olimpijski centar s poznatim skijaškim stazama, a prema jugu graniči sa strogim rezervatom Bijelih i Samarskih stijena.