Mrkopalj 07. veljače 2010.

MRKOPALJSKA PILANA, KOJA POSLUJE U OKVIRU FUŽINSKE »DRVENJAČE«, DANAS USPJEŠNO POSLUJE

Zaokret u proizvodnji zaustavio otpuštanje radnika

Ranija proizvodnja bazirala se na proizvodnji gotovih elemenata za stolice, no zbog poteškoća na tržištu ukazala se potreba za novim rješenjima, pa smo proizvodnjom peleta za što se koristi piljevina i otpad dobili proizvod koji se uglavnom izvozi na talijansko tržište

Nekadašnja mrkopaljska pilana koja je uz Šumariju Mrkopalj bila »hraniteljica« ovdašnjih ljudi i danas na svu sreću uspješno posluje i tako osigurava opstanak dobrog dijela obitelji na području mrkopaljske općine. Današnja pilana posluje u okviru poduzeća »Drvenjača« d.d. Fužine, a od 1993. godine (od kad je pod njezinom upravom), nekoliko je puta promijenila status i naziv, ali i broj zaposlenih djelatnika. Godine 2001. zapošljavala je 125 ljudi, 2004. ta se brojka zbog racionalizacije poslovanja spustila na 100, da bi danas, uzrokovana novonastalom krizom i smanjenjem obima posla, ta brojka bila 73. Kako doznajemo od simpatične mlade direktorice proizvodnje Pilane Mrkopalj, Kristinke Liker, ranija proizvodnja bazirala se na proizvodnji gotovih elemenata za stolice, no zbog poteškoća na tržištu, ukazala se potreba za iznalaženjem novih poslovnih rješenja i zaokretom u proizvodnji koji je učinjen na vrijeme, pa daljnjih otpušanja radnika nije bilo. Na taj se način osigurao i opstanak poduzeća na ćudljivom domaćem i inozemnom tržištu.
   

Četiri proizvodne cjeline
– U okviru ove pilane, u pogonu su 4 proizvodne cjeline. U samom pogonu pilane reže se građa za prodaju, ali i za potrebe naše daljnje proizvodnje, a njezin je kapacitet 20.000 kubičnih metara godišnje. U pogonu krojačnice u koji je 2008. godine uloženo gotovo 2 milijuna kuna za novu liniju za krojenje oblovine, nalazi se i stroj za izradu paleta na kojem se proizvodi oko 40 posto paleta od ukupno proizvedene količine, dok se ostatak radi ručno. Godine 2007. postavljena je i linija za proizvodnju peleta vrijedna 10 milijuna kuna. Na taj se način iskorištava sva piljevina i otpad, a ujedno se dobiva novi proizvod, bio-gorivo, koji se uglavnom izvozi na talijansko tržište, dok se na domaćem uspijeva prodati oko 20 posto ukupne proizvodnje peleta. I na kraju, u četvrtom pogonu, takozvanoj »finali«, osim paleta proizvode se i drvene zidne i podne obloge (poluoblice, brodski pod, lamperija), doznajemo od direktorice Liker, koja nakon svega pobrojanog spominje i sušaru kapaciteta 600 kubičnih metara građe na mjesec.
    Novi prohtjevi naših kupaca ogledaju se i u inzistiranju na parenoj sirovini te na kvaliteti drveta, stoga smo vrlo pažljivi pri iskorištavanju trupaca i ugradnji njihovih najkvalitetnijih dijelova u naše proizvode. Iz svega spomenutog vidljivo je da je za današnji opstanak na vrlo zahtjevnom i osjetljivom tržištu potrebno biti jako okretan i spretan, na sve načine udovoljavati njegovim zahtjevima i jednostavno nuditi što više različitih proizvoda. Budući da smo uredni platiše, nemamo problema s dobavom sirovine koju nam uglavnom isporučuju goranske šumarije pod Upravom šuma Delnice. Problema s naplatom svojih potraživanja nemamo s inozemnim kupcima, no u Hrvatskoj, osim puno manjeg broja narudžbi zbog nastalih problema u građevinarstvu, muku mučimo s naplatom. Ako i ugovorite posao, možda nećete naplatiti ili ćete dug morati namiriti kompenzacijom, što se ne pokazuje uvijek kao sretno rješenje, kaže nam Liker.
   
Nedostaje stručnih ljudi
Problem s kojim se susreću jest i onaj kadrovske prirode. U posljednje vrijeme zaposlili su nekoliko novih, visokoobrazovanih djelatnika, no to još uvijek ne zadovoljava sve potrebe ovog pogona. Otežavajuća je okolnost sama činjenica da je drvna struka zapostavljena i da jednostavno nema stručnih ljudi tog profila. Kad govori o većini zaposlenih djelatnika, dakle o svim onim ljudima koji rade u pogonima u teškim uvjetima, na niskim temperaturama i često u ekstremnim situacijama, direktorica Liker ne skriva zadovoljstvo i niže riječi pohvale. Ljudi su vrlo savjesni i požrtvovni, a u slučajevima kad je riječ o isporuci hitne narudžbe, bez prigovora ostaju raditi i nakon odrađene smjene. Konačno, poduzeće uz rukovodstvo čine i oni djelatnici u neposrednoj proizvodnji, u ovom slučaju žitelji mrkopaljske općine kojima ovaj posao osigurava egzistenciju.
    – I oni moraju učiti raditi na novim strojevima, prilagođavati se i vjerovati u nove programe i investicije koje vrlo često pokrećemo. To je jedini način da i dalje budemo konkurentni na tržištu, da nastavimo s dosadašnjim intenzitetom rada ili da ga čak i povećamo, jednostavno rečeno, da opstanemo, zaključuje naša sugovornica Kristinka Liker.

VALENTINA SKENDER

Preuzeto iz Novog lista 07.02.2010.