MRKOPALJSKI PLANINARI OBILJEŽILI 20 GODINA TRASIRANJA PLANINARSKOG PUTA

Za Samarske stijene isplati se svaka kaplja znoja

Dvadeset je godina prošlo od formiranja takozvanog Mrkopaljskog planinarskog puta građana kroz Samarske stijene, skraćeno zvanog MPP. Prije tih je dvadeset godina inicijativu da se ova prekrasna turističko-planinarska staza kroz dragulj mrkopaljske prirode trasira i markira dao Stanislav Horaček koji je navedeno i učinio, uz pomoć kolega planinara iz Planinarskog društva »Bijele stijene«. Odonda se »stvaranje« planinarskog puta MPP obilježavalo gotovo svake godine posljednjeg vikenda u lipnju ili prvog u srpnju. Ove su godine planinari PD-a »Bijele stijene« odlučili događaju od prije dvadeset godina dati poseban značaj pa je organiziran obilazak staze te radna akcija na planinarskoj kući na Jančarici, kao i čišćenje okoliša. Odazvalo se 40-ak članova društva kojima su prigodno podijeljeni bedževi.
   
Osam kontrolnih točaka

No zašto je uopće važno trasiranje jedne planinarske staze? Kao prvo, Samarske su stijene strogi rezervat prirode, što u glavnini znači da se planinari ne smiju kretati putovima koji nisu trasirani. Mrkopaljski planinarski put slovi za jedan od najljepših, i da ga nitko nije izvukao »na površinu«, šteta za ljubitelje prirode bila bi prilično velika.
    Stazi Mrkopaljski planinarski put može se prići šumskom cestom koja vodi od lokaliteta Vojni Tuk (tri kilometra od Mrkoplja), preko Matić poljane i dalje kroz Mlečikov lug. Zahvaljujući mrkopaljskim planinarima, sav je taj put dobro označen putokazima pa se nitko ne bi trebao zagubiti. Staza ima svoj južni i zapadni dio, odnosno dio zapadnom i južnom skupinom Samarskih stijena, s čak osam kontrolih točaka.
    Staza zapadne skupine je kraća, njome se potrebno penjati tri sata. To ne znači i da je jednostavna za svladavanje odnosno da za nju ne trebaju prave planinarske cipele te znanje i penjačka kondicija. Za svladavanje južne staze pak treba 6 sati hoda, i obično ju se prelazi u dva dana, iako planinari u boljoj kondiciji cijeli put odrađuju odjednom. I iako je potrebno svladati tek 200-tinjak metara uvis, jer se točka s koje se polazi nalazi na oko 1100 metara nad morem dok je vrh Samarskih stijena na 1302 metra nad morem, treba na umu imati da staza nikako nije jednoličan uspon: stijene, inače izuzetne morfologije i visine od 10 do 50 metara odvojene su stazicama, ali i ponorima od čak stotinu metara dubine. No svaka se kaplja znoja isplati: forme stijena, oštre i okomite, stvaraju najrazličitije tornjeve, kupole, vrata, obeliske, stolove, čunjeve... Svako oko dodalo bi još ponešto.
   
Strogi rezervat

Samarske stijene nisu jedinstvene na svim svojim dijelovima: sjeverni je dio rastrgan dubokim i pošumljenim ponikvama i vrtačama, dok se južni dio izdvaja kao povezana reljefna cjelina, i to vrlo nepristupačna i teško prohodna. Upravo zahvaljujući toj nepristupačnosti, Stijene su sve do poslijeratnog otvaranja cesta njihovim vanjskim rubom ostale izolirane i malo poznate. Tako su i njihova prirodna svojstva ostala u potpunosti sačuvana. Prije 25 su godina proglašene strogim rezevratom, što je najstroža kategorija zaštite prirode a znači da se na području ne smije ništa dirati. Ne smije se brati bilje niti dirati životinjske vrste, bile one same po sebi zaštićene ili ne. I, kao što je rečeno, posjetitelji se moraju kretati po strogo označenom putu. Eto, jedan je od njih i Mrkopaljski planinarski put, i da prije tih 20 godina nije bilo iskusnih mrkopaljskih planinara, tko zna bi li takav jedan kutak zemljinog savršenstva izašao iz anonimnosti.