Mrkopalj 17. kolovoz 2010.

Bućanje mu je u krvi

Mrkopalj se može pohvaliti velikim sportašima i sportskim uspjesima. Velike zasluge za takav status ovog malog goranskog mjesta idu zasigurno sportskim entuzijastima koji su skoro pa od ničega stvorili jedan skijaški brand.  Malo tko nije čuo za Markopalj i Jakova Faka, skijalište Čelimbašu, Biatlonski centar Zagmajnu…
No, ovom prilikom o jednom drugom sportu i nekim drugim talentima.
Igra boćanje ili bućanje kako bi rekli Mrkopaljci  raširena je u svim sredinama, od ruralnih i malomještanskih  gdje je i najraširenija, pa sve do urbanih.  Igrali su je naši stari a igraju je i naši mladi.
Jedan od poznatijih mladih bućara je i Marko Matijašić trinaestogodišnjak iz Mrkoplja.  Na pitanje zašto baš bućanje odgovara vrlo jednostavno – zato što to volim. Marko je vjerojatno najmlađi član boćarskih ekipa u Mrkoplju, a boća već dvije godine. Zajedno sa svojom tročlanom ekipom odlazi po turnirima u Liču, Mrkoplju, Ravnoj Gori, Brod Moravicama,  Skradu.  U svojoj ekipi je drugi po redu a stariji suigrači doživljavaju ga potpuno ravnopravno. A i dobar je razlog tome, naime, Marko je samostalno dobio nagrade za najboljeg blizača u Skradu i najboljeg izbijača u Mrkoplju.
Kad bih mogao birati, kaže Marko, najdraži turnir bio bi  onaj u Skradu 08.08.2009. kada sam dobio svoj prvi pehar, a kasnije i onaj u Liču gdje smo ekipno osvojili drugo mjesto. A ekipa koju Marko često spominje naziva se „JOJA“ a čine je još Josip Jurčić, Drago Komadina i Antun Budiselić.
Zašto baš buće i kako je počeo igrati sa starijima, Marko odgovara da se igrao po dvorištu a kasnije odlazio u  „Šume pjevaju“ gdje su igrali odrasli. Malo po malo valjao je boće po jogu dok Josip Jurčić nije prepoznao mladi talent. Uskočila je mama s novim boćama i evo dvije godine s ekipom JOJA sakuplja medalje.
Marko vjeruje da će njegovim stopama krenuti još neki prijatelji iz škole obzirom da je i ravnatelj škole prof. Dragutin Crnić zamijetio interes mladih za ovaj sport te dao  na školskom igralištu sagraditi novi jog. Ne treba posebno naglašavati da je Marko bio glavni pomoćnik prilikom tih radova.
Da za Markovo boćanje nisu čuli samo sumještani  dokazuje i interes riječkih klubova koji žele dalje raditi i trenirati s Markom koji će u slijedećoj školskoj godini završiti osmogodišnje obrazovanje u  Mrkoplju te se zaputiti put Rijeke na daljnje školovanje. Planove već pomalo radi i kaže da u idućoj godini mora donijeti važne odluke i želi dobro razmisliti kamo na školovanje.
Osim boćanje Marko je i veliki skijaš, trenira nogomet u nogometnom klubu u Mrkoplju, član je mladeži DVD Mrkopalj, a ponosi se i na ministrantski staž od svoje šeste godine.
Slušajući Markova razmišljanja lako je zaključiti da se o svemu  može dogovarati i pričati osim o boćama. Boćanje je ljubav koja će se sasvim sigurno razvijati  i u Markovom daljnjem školovanju, a bude li i malo pomoći s neba, Mrkopalj bi uz boćarskog majstora mogao dobiti i novog svećenika.